Tekst je refleksija o dječjoj priči napisanoj zivopisnim, slikovitim stilom. Autor koristi ritmično pripovijedanje u stihu, stvarajuci zanimljive susrete s prepoznatljivim i zivopisnim likovima. Ton je saljiv i humoran, sto izaziva smijeh, dok nenametljiva didaktička poruka dolazi do čitatelja bez pretjerane moralizacije. Ove kvalitete čine tekst vrlo privlačnim za mlade čitatelje, potičuci njihovu mastu i potičuci ih da tu priču ponovno čuju zbog dobro sročene naracije i jednostavnih, ali efektnim stihova.
Dr. Dragan Gligora pohvaljuje tekst zbog njegove sposobnosti da zadrzi paznju djece, istovremeno pruzajuci zabavu i pouku na nenametljiv način. Priča je opisana kao bogata elementima koji angaziraju mlade umove, uvodeci ih u svijet mastovitosti i igre.
Zoran Sova je prepoznat po tome sto spaja nespojivo u skladnu cjelinu kojoj čitatelji vjeruju i prihvacaju je. Priča se čini prirodnom i pristupačnom, omogucujuci mladim čitateljima da je usvoje kao svoju. Prema akademiku Fabijanu Lovricu, Sovaov cilj je da čitatelji prihvate priču kao nesto čemu vjeruju i sto im je drago, čineci je voljenom pričom koju ce često zeljeti čuti.